Svaki četvrti brak propadne. To dokazuje da odnosi po definiciji nisu vječni. Isto vrijedi i za klasike. Čak i za BFG smo nedavno u AMK - već imate takav prljava jeftina pretplata? – nakon dvadeset+ godina s vlasnicom, pokazalo se da je došlo vrijeme za posvajanje. Zatim ponudite svoj klasik na Internetu ili u tiskanom izdanju, u AMK-u – i kao pretplatnik se tamo možete besplatno oglašavati – i čekate da stvari dođu.
S online oglašavanjem možete potpuno izgubiti vjeru u čovječanstvo
Često postoje jednostanični organizmi koji najoštrijim nožem popunjavaju vašu ponudu, kvalitetu i cijenu. Ili ponudite 600 eura za bicikl za koji tražite razumnih 4.500 eura.
A onda ima dosta stvari. Poput činjenice da preboliš strance. Takvo poznanstvo može biti temelj dugotrajnih prijateljstava, ali može i poći po zlu. Jer ima dosta nevaljalih ljudi – nazovimo ih 'trgovcima' - koji su mislili da se ideja da je profit na strani kupnje može shvatiti vrlo ozbiljno kao u 'dobi, ali ne plati'. Kada gledaju klasik na prodaju, gledaju na mnogo više stvari od samo motocikla. Na primjer, gledaju šarke i brave garaže ili šupe. Tamo i u to vrijeme prodaja ne ide. Budući kupci žele se preispitati.
Šteta
A onda postoji razumna šansa da će bicikla jednog jutra nestati i da ćete se zapitati hoće li biti drugog posjeta da biste mogli uzeti ono što niste uzeli prvi put. Također neugodno: Budući da su mnogi kupci danas iznimno zreli, bez problema se vraćaju uzbuđeni nakon pola godine jer im je baterija pokvarena ili nešto slično. A ako im samo želiš dogovoriti novu bateriju “Inače ću reći svim prijateljima kakav si kreten”. Na taj zadnji komentar poznanik je imao konačan odgovor: "Ne vjerujem da netko poput tebe ima ni jednog prijatelja."
Iznesite rublje kroz vrata!
To je bio bojni poklič u industriji pranja rublja prije nekoliko desetljeća, ali se također metaforički odnosi na prodaju vašeg klasika. A za osjećaj vlasnika jedinstvenog BFG-a, pristup mu je dao najugodniji osjećaj. Ideja je nastala kada smo završili u Galeriji Aaldering tijekom foto sessiona za taj BFG.
Tijekom razmišljanja za ručkom u Brummenu, Nick Aaldering, koji je također zaljubljenik u motocikle, predložio je da uzme francuski četverocilindraš na pošiljku. Također zato što takva jedinstvena stvar u (digitalnom) izložbenom prostoru lijepo privlači pažnju. Dati to na pošiljku – svakako na tržištu gdje je potražnja velika – jednostavno je. Prodavač i poduzetnik klasičnih automobila finaliziraju cijenu koju obje strane smatraju realnom. To nikada neće biti najveća internetska nagrada iz snova. Jer i vlasnici klasičnih dućana moraju nekako platiti svoje namirnice. Slučaj se zatim vodi administrativno. Nakon toga, nakon profesionalnog čišćenja i poliranja, za koje kao privatnik bez problema plaćate 300 eura, klasični auto odlazi u dućan i na internet. Nakon toga posao može teći glatko, a sav 'rizik' leži na prodavaču, klasičnom stručnjaku. Ukratko: pošiljka je realna, sigurna prodajna opcija. I gotovo svaki klasični specijalist želi sudjelovati.
A u međuvremenu, već imate mjesta u garaži za svoj novi bicikl iz snova. Jer idealan broj motocikala u vašem posjedu proizlazi iz formule ideal=N+1. N označava broj motocikala koje već imate.
Ako je ovo vaša kolekcija, a želite prodati jednu od njih, nije pametno sve pokazati potencijalnom kupcu.
Prodao sam i prodajem dosta preko MP-a.
I doista tjerate najčudnije ptice na pod i pitanja koja vas tjeraju da mislite što prodajete.
Prodao se skuter pod imenom moje djevojke, a nekoliko puta su me pitali je li i ona bila tu, i to najsređeniji.
Čini mi se da u području 2 i 4 kotača i alata postoji određena skupina stanovništva koja prevladava u toj vrsti trgovine.
S druge strane, s prodajom printera (u to vrijeme za apk itd.) rijetko sam imao takvu muku.
Ono što se uvijek pitam: zašto, kad odeš po pisač, ormarić ili alat ili nešto slično, pola obitelji se vodi sa sobom.
Jednom su naišla djeca, žena, čak i baka, i sve to želi ući u vašu kuću.
ALI VAN, ja nisam vrtić, a ti si tu da kupiš nešto, a ne za kavu.
Za neke ljude to je samo izlet. Od puta – a nema ih toliko – kada sam nešto ponudio na MP-u, zapravo sam bio samo jedan s kojim sam bio zadovoljan jer smo ispali pravi entuzijasti koji su jedni drugima nešto dali
U Aalderingu su to zvali ne konsignacijska, već konsternacijska prodaja.
Očito situacija više nije uzbudljiva zbog čvrstih, jasnih dogovora