Fred živi u selu negdje uz A2. Ondje je poznat kao “Čovjek s motociklima”. U subotu ujutro zazvonilo je zvono na vratima. Na vratima su stajale starija i manje starija gospođa.
Fred ih poznaje. Majka i kći. Žive na selu. Majka je ikada imala napadaj i teško govori. Kći je kisela samica. "Možemo li na trenutak razgovarati s Fredom?" Naravno da je to moguće. Fred's Inge nudi kavu i kolače. Ima malo čavrljanja. To se uklapa u ruralnu sredinu.
Ali tada majka, teško govoreći i potpomognuta kćerinim ogorčenim pogledima, prelazi na stvar. “Imate te stare motocikle. Sačuvao ga je i moj pokojni muž. Ali sada prodajem svoju kuću i selim se u dom za umirovljenike. I stare stvari mog muža moraju otići. Želiš li to kupiti?" Fred je više nego blago zainteresiran. Kaže da prvo želi vidjeti stvari. Koji može. Odmah. Trojac odlazi u okolicu. Iza kuće je trošna štala dimenzija deset puta trideset. Brave se skidaju. Vrata se otvaraju. Unutra, u sumrak, motocikli stoje jedan pored drugog. Između dvotočkaša nalazi se i pokoji automobil.
Fred je dobro poznat u motociklističkoj zemlji. Vidi jedan, ne, dva Norton Manxa. BMW s okvirom od čeličnog lima. Vincent, Porsche 365 B Coupé, nekoliko Zündapp motocikala. Norton Atlas. Kakvi Harleyji. Udovica kaže da je njezin muž bio pomorski brodar. Kad bi negdje vidio stari motocikl, kupio bi ga i uzeo na brod. Radio je to od 1950. do recimo 1970. Između 1960. i 1970. svi su motocikli imali otprilike istu vrijednost, Fred je znao: preko 0 guldena. Činilo se da su svi strojevi u prilično dobrom stanju te potpuni i originalni. A tu je bila i cijela serija mopeda…
Kći je preuzela razgovor nervoznim tonom. Ona je očito bila tvrdolinijaš kojemu je bilo dopušteno uspješno okončati slučaj. S jasnoćom da je slučaj kristalno jasan, rekla je da Fred mora napraviti rez. "Što želiš za to?" upita Fred, koji se jedva oporavio od svega što je vidio.
Kći je izgledala neumoljivo i rekla: “Znamo da vrijedi mnogo novca. Dakle, želim 5000 eura za to. Majka je kimnula sa strahopoštovanjem na spomen tako monstruoznog iznosa. Fred se pretvarao da ga miluje po srcu i rekao: “To je to. Donijet ću novac i pobrinuti se da šupa bude prazna u ponedjeljak."
Majka i kći zadovoljno su se pogledale, uvjerene u svoj čvrst poslovni pristup. Fred je održao obećanje. A Rudge Ulster s radijalnim zaliscima nije pronađen do čišćenja. Stajao je iza Velikog Poglavice. Tog ponedjeljka morao je nešto objašnjavati svom poslodavcu. Jer je svoje stečevine spremio u šupu na poslu. U zamjenu za Norton Atlas, njegovom je šefu to odgovaralo.
Pročitajte istu priču na jednoj francuskoj stranici prije nekoliko godina. Ali tu je bio Francuz i priča se francuzirala. Ne vjerujem.
Znam kako je jedna vrlo poznata osoba u Nizozemskoj na području klasičnih motocikala vidjela motocikl po cijeni koju je smatrala potencijalnom krađom za prodavatelja. I tako je kupio bicikl u potpunom dogovoru s potomcima. Nakon završetka prodaje, novčanik je dodatno otvoren i iznos je udvostručen nakon prvog, značajnog, iznosa. Ne samo da na ovaj način stječete prijateljstva, već izazivate i duboko poštovanje.
Nadam se da je i u prethodnoj priči sličan kraj. Na kraju krajeva, već ima dovoljno kiselih berača novčića, onih koji osvoje glavnu nagradu i onda se žale da je trebalo toliko dugo. Ne želim sugerirati ništa negativno o nepoznatom gospodinu 'u motorima'. Izmišljena priča? Da, oni istog smisla kruže i drugim područjima. A kad se sve uzme u obzir, sve mogu biti istinite. Jer sve su to priče o ljudskim osobinama. A ponekad pristojnost trijumfira.
Srećom malo češće nego ponekad! Ali to svakako ne biste trebali pretpostaviti
Držim se 'ponekad', Dolf. Jer nepristojnost počinje već nuđenjem (netraženim) nižim cijenama od zadane. A isto toliko spada u kategoriju pohlepe, nažalost popularne pojave.
Ipak, zlatno pravilo je da su cijene u našem hobiju obično po dogovoru. Naravno da sam uredan.
Dajem sve svoje (oglašene) cijene sa svim mogućim popustima do i uključujući dnevni popust. Uskoro ćemo biti gotovi, barem ja. Jednom sam povrh toga 'odradio' pregovaračku maržu, ali ovo je sad previše za mene kao umirovljenika. Sada sam kao pekar….
Lijepa priča Dolf, volio bih i ja upoznati takve teške poslovne ljude!
Nadamo se dvjema!
I time su ljudi možda izgubili lijepi novčić. Svejedno su se dogovorili, možda poslije ipak naprave nešto dobro ;-). Prekrasan "barn find" i nadamo se ne posljednji izbacio je lijep komadić nostalgije za obožavatelje.
Pohlepa kaplje iz svih N+1 priča. Uglavnom muškarci. Nikada zadovoljan. Ali to je ono što dobivate kod kolekcionara. Svrbi me taj Fred. Kakav dosadan lik. Izvijanje noge starici. Uopće se ne radi o VOŽNJI motocikla, nego o tome da ga imate. Novac, novac i još novca. Mogle su biti i marke ili slike. Ni ja nemam ništa s njim jer ga ne možeš šutnuti i potrgati!! Pozdrav svima.
Dok Fred uživa u kavi, njegov jutarnji odmor okrutno remeti zvono. Ljudi koji ne izgledaju lijepo ga zamole da pođe. Fred ide s njim, bod za Freda, dame imenuju iznos koji će usrećiti dame i Fred pristaje ne raspravljajući o popustu, još jedan bod za Freda. Jesam li spomenuo da Fred ne živi u idealnom svijetu? Svim muškarcima koji prema tome osjećaju toliki otpor savjetujem da potraže vlastitu bol i tugu iz mladosti.
Dobra priča
Gdje je sol…?
Zrno ili dva-tri..
Ali… lijepa priča
Iznenadit ćete se: 100% autentično!
hej dolf
Moja biblija "muškarci, motocikli i (kakve) djevojke" uvijek sa mnom na motoru. Potpuno izlizana, kava, jupiler i nepoznata mrlja krase knjižicu.
Mogu i dalje uživati u ovim prepoznatljivim kolumnama, ali sada ih gotovo mogu citirati
Ostaje pitanje: hoće li biti novog paketa sličnih dragulja?
Nikad nisam razmišljao o tome. Riječ je o kolumnama koje su se tijekom godina pojavljivale u raznim časopisima. Pogledat ću . I hvala na komplimentu!