Svi znamo londonske taksije. Tržište taksija u Engleskoj uvijek je bilo veliko i prilično monopolističko. A otmičari na obali? Zaustavili su se na sigurnosti britanskih taksista.
Djelomično iz tog razloga Winchester također nije imao uspjeha. Djelomično iz tog razloga.
Dizelski motor Perkins 4/99 bio je preslab za 1500 kilograma 'Cellobonda' napravljenog Winchester. A to jednodijelno tijelo Cellobonda bilo je poliester ojačan stakloplastikom. Tvornica je tvrdila da bi se šteta od sudara mogla popraviti u roku od 4 sata. Tvornica je također tvrdila da je automobil rezultat dubinske analize želja Cabbiesa.
Osvijetljeni prag za putnika na strani ukrcaja bio je pametan. Rasvjetna kutija na krovu na kojoj nije pisalo samo "TAXI", već i "Taksi za najam", naravno, također je bila genijalna. Kasnije ažuriranje s benzinskim motorima Ford Cortina samo je rezultiralo time da su Winchesteri postali prilično popularni kod filmaša. Tadašnji dizeli dali su neobičan zvučni efekt u tadašnjim filmovima sa svojom tadašnjom zvučnom opremom.
U gotovo 10 godina koliko je proizvodnja stagnirala, prodaja - čak i nakon kozmetičkog ažuriranja 1968. - jedva je premašila jednu jedinicu svaka dva tjedna. Jer su londonski gradski taksisti ostali vjerni Austinu FX4.
Izrađeno od 1963.-1972
Motor 1628 ccm dizel ili 1499 ccm benzinac
Broj proizvedenih cca 250 kom.