Odmah nakon Drugog svjetskog rata, Jawa je predstavila Perak. Perak znači 'pernati'. U to vrijeme po tome je dobio ime stražnji ovjes, koji još nije bio posvuda u širokoj upotrebi. Perak je bio potpuno novi dizajn (doslovno potajno pred nosom njemačkih okupatora) s kojim je Jawa nakon Drugog svjetskog rata stekla vodstvo na ulicama u odnosu na globalnu konkurenciju koja je s prijeratnim modelima ponovno počela hvatati posao.
Jawa je postao lider, također u sportu. Nažalost, brend je zaglibio u močvaru socijalističko-komunističkih načela i birokracije. Ali u zemljama poput Indije nastavili su se masovno proizvoditi prema licenci i prodavati kao jednostavna i pouzdana motorna vozila. Tamo su dvotaktne Jawe bile – i jesu – čista potrošna roba.
U Europi je najniža točka bila da je bilo previše problema odnijeti svoju Jawu na otpad. Znamo nekoga tko je u to vrijeme svaki tjedan odlazio na lokalno odlagalište otpada pokupiti Jawas. Mora se pošteno reći da to nije učinio s jasnom vizijom budućnosti. Farmerov sin Henk nije bio baš oštar iza obrva zbog dugih i prebliskih odnosa između rođaka i ostalih članova obitelji. Ali imao je mnogo Jawa.
Jawas je s nekoliko stotina guldena porastao na nekoliko stotina eura. A onda je došla malo nostalgije... Ali to je isprao tsunami melankolije u sada odvojenim zemljama Češkoj i Slovačkoj. Tamošnji su sunarodnjaci shvatili da su nakon pada komunizma proćerdali svoju baštinu. A budući da su srdačno prigrlili kapitalizam, u bivšim domovinama bilo je ljudi koji su bili ne samo zaraženi nostalgijom, već i zaraženi eurima.
Tako su svoju sretnu pohlepu uspjeli rasporediti upravo na vrste Jawa koje su prema povijesti i ukusu smatrali najvažnijim/najljepšim/najrjeđim.
Osnovna ideja bila je: što stariji, to bolji; što rjeđe to bolje; i po mogućnosti tvornički ili stari original. I što ljepše, to bolje. Sjaj izložbenog salona nasuprot patine… Tako nešto. Vidjeli smo kako je Jawa Californian 350 (koji je zapravo dizajniran da privuče čvrstu valutu s kapitalističkog Zapada i stoga se praktički nije mogao nabaviti 'lokalno') srušio na aukciji za 9.800 eura. U to je vrijeme stroj nov koštao 1.999 guldena.
Prije toga je bila priča Perak i Ogar. Dakle, Perakovi su bili oni strojevi za koje su Nijemci vjerovali da se razvijaju za SS. S potpuno novim blok motorom od 250 ccm, prednjim i stražnjim ovjesom (Perak = opruga), pouzdan, ekonomičan i potpuno moderan. S dvocilindrašem od 350 cc, Perak je postao Ogar. A 'Ogar' je u poljsko-češko-slovačkom kutu za lovačkog psa ili nešto poput stvarno žestokog momka.
Mnogi Peraci i Ogari su u nekom trenutku svog života dobili svježije blokove. Sve se besprijekorno slaže. Hardcore momci to ne vole toliko, ali ljudima koji razumiju koncept 'vremenskog originala' to se sviđa.
Jako limene Jawe iz pedesetih i šezdesetih godina još uvijek su imale veliki čimbenik korisnika. Osigurali su pouzdan i pristupačan prijevoz za ljude koji si još nisu mogli priuštiti automobil. Od modela 634 nadalje, Jawas – od kojih je većina imala dvostruke motore od 350 cc za izvozne svrhe – dobili su moderniji stil. Ali tehnički su već bili vrlo zastarjeli, koliko god neki dijelovi bili pametni i dobro promišljeni. Strojevi 634-638 još nisu stvarno podivljali lokalne kolekcionare. Ali oko toga je izrastao svojevrstan kult. A na kotače se stavljaju vrlo lijepi primjerci.
Crveni stil, plavi stil i još nekoliko shema boja su moderne plastični izgleda najviše implementirano. I najmanje se traže.
U međuvremenu, nove Jawe još uvijek se proizvode u Indiji i preko Praga. I to je dobro znati. I prilično pohlepan.
Slobodno mi javite ako želite i gramatičku ili stilsku reviziju!
Jawa Perak je bio moj prvi motocikl. Godine 1965. imao sam 12 godina i posjetio sam lokalni buvljak (koji su organizirali izviđači) u nedjelju popodne. Tamo je bila Jawa, izgrađena 1949., koju je na raspolaganje stavila jedna starija gospođa čiji je muž preminuo. Jawa je bila u šupi nekoliko godina i sada joj je dopušteno da ode, za enormnu svotu od 7,50 f za podršku izviđanju. Budući da sam bio član izviđača, smio sam ponijeti Jawa kući i skupiti novac (naravno, nisam imao toliko novca sa sobom). Hodao kući s Jawom i vratio se platiti. Jawa je stajala u našoj šupi mnogo godina i povremeno je temeljito očišćena, a ponekad i pokrenuta. Kad sam 16. napunio 1969 godina i dobio Tomos moped za rođendan, moja ljubav prema Jawi je bila gotova i otišla je trgovcu starog željeza koji je svaki tjedan tumarao ulicama s kombijem.
U priči o Jawi postoji jedna velika fantazija, koja je, čini se, vrlo uporna. Stvarnost je:
Jawa je imala vrlo dobre kontakte s DKW-om od ranih 1930-ih. Automobili Jawa bazirani su na DKW tehnologiji.
Motocikli Jawa iz 1929-ih temeljili su se na tehnologiji britanskog Villiersa (osim prvog modela iz XNUMX., koji je zapravo bio njemački Wanderer)
Kada su Češku (Sudete) okupirali Nijemci kasnih 1930-ih, tvornica JAWA korištena je za ratnu proizvodnju (oružje i streljivo). Imenovani su inženjeri DKW-a koji su konstruirali jeftin i jednostavan motocikl za prednju upotrebu.
Razvijeno je nekoliko prototipova, jednostruki od 250 ccm i dvostruki od 350 ccm 1939. godine. Bivši model, jednostruki od 250 ccm, pušten je u proizvodnju, a nekoliko tisuća isporučeno je na front u Rusiji 1940. i sljedećih godina. Skladišta Jawe bila su puna dijelova za masovnu proizvodnju i bilo je otprilike nekoliko tisuća primjeraka spremnih za isporuku u Field Grayu kada je rat završio 1945. godine.
Jawa je prebojao tu prvu Field Gray dionicu u Jawa crvenu i prodao je kao Perak. Jawa je bila prva marka koja je javnosti isporučila hipermoderni motocikl 1945. Iz ogromne zalihe dijelova sklopljeno je više Jawa i Jawa je nastavila proizvoditi dijelove za još više Jawa. Dakle, dragi ljudi, Jawa Perak razvili su i izradili tehničari DKW-a u češkoj tvornici Jawa.
350cc twin također je krenuo u proizvodnju, 1947., kao Ogar (koji je tada još uvijek bio neovisna marka). Na zahtjev Rusa, koji su tada već preuzeli Češku, JAWA i Ogar su spojene i ime promijenjeno u JAWA Typ 11 i Typ 12.
Pišem knjige o povijesti automobila i motocikala, koje ne reklamiram jer u svojim knjigama koristim slike s interneta. A to se pokazalo kao zločin (koji se zove prava na sliku), koji nosi stroge kazne.
Nadam se da ćete prikazati ovaj tekst u "Auto Motor Klassiek". Tako da bajka o Jawi konačno prestaje postojati. Ponekad čujem lude fantazije da je Jawa potajno proizvodio motocikle u podrumu i iza drvene pregrade u tvornici. A odrasli prihvaćaju tu glupost kao istinu.? ???
nadam se
350 blizanac. To je bio motor na kojem sam imao nekoliko lekcija u 72, s dvostrukim kontrolama, instruktorom na leđima i onda sam na njemu napravio posljednji test. (2x) Nikada nisam uspio promijeniti tu stvar, ali bilo je genijalno! Stoga ostaje neizbrisiva uspomena.
Ogar je zapravo bio samostalni brend, kojeg je preuzela Jawa. Štoviše, priča je točna.
Zaboravio sam spomenuti da je neko vrijeme Jawa bio najproizvođeniji motocikl na svijetu. Sovjetski Savez uvozio ih je 100.000 godišnje, njihov vlastiti IZH temeljio se na Jawa tehnologiji. Posebne značajke uključivale su Oilmaster lubrikator, inkapsulirani lanac i papučicu mjenjača koja je također služila kao spojka i kickstarter.
Pa, u usporedbi s obiljem lijepih i brzih japanskih automobila, marka je morala odstupiti. Jawa 638 je imala samo 125. Bio je to radni konj. Pouzdan, pristupačan, ekonomičan, jednostavan za održavanje su naravno različite kvalitete od blistavog i brzog i brzo trošenog.
Bio je to moj prvi motocikl, Jawa 250, 1 cilindar, imao sam 13 godina, bio mi je poklon od oca, potpuno preuređen cestovni motocikl u motokros, stvar je bila negdje iz 1955. ali to nije pokvarilo zabavu, imao je kvrgave gume, širok motokros upravljač i otvoren auspuh, imao je više snage nego što sam ja kao neiskusan mogao podnijeti jahač, imao sam pune ruke posla s njim i naučio sam ga voziti u šumama Handelse i na stazi Gemert i vozio sam ga od sela do sela kroz šume Brabantse, to je bilo sasvim normalno u to vrijeme, sve dok ga jednog dana nisam vozio javnom cestom u Handelu i zaustavio me policajac, rekao mi je da moram pješačiti kući, inače će reći mojoj majci da sam uhvaćen na javnoj cesti, nisam se baš osjećao kao što sam to radio jer sam redovito dobivao novac za benzin od svoje majke da idem na jahanje, a kući sam išao pješice do Rooye Asch u Handelu. Jawa je bio vrlo poseban motocikl, mogli ste gurnuti ručicu mjenjača prema bloku motora i povući je prema gore, a onda je to bio kickstarter, kickstarter koji je imao posebnu značajku da ako upravljate ručicom mjenjača, i držite je pritisnutom, tako dolje ili gore, onda je to također bila nožna spojka koju također možete otpustiti, 1 ručica koja ima tri različite funkcije na motociklu, samo je Jawa to imala i ima, briljantan dizajn. Lijepa priča o ovome je; da je Jawa uzvratila prilikom startanja i to je bio opaki udarac, bila je kuka u mojoj tenisici, moj otac je to pogledao smijući se i rekao mi da nisam muško i da će mi on pokazati kako se to radi, rezultat je bio da je Jawa uzvratila i moj otac je katapultiran preko sedla, a njegova drvena klompa se prepolovila na dva dijela. Inace moja Jawa nije izdrzala zub vremena, lanac je puknuo i zapeo za okvir pa se odlomio zupcanik u mjenjacu i nikad nisam uspio naci novi za nju i sve je odneseno na staro gvozdje. Taj prvi motocikl mi se urezao u sjećanje poput sidra koje se nikako ne može otkačiti s morskog dna i odredio je moj daljnji motociklistički život i još uvijek vozim motor, doduše na elektropokretač, jer mi je lijeva noga još uvijek traumatizirana tom Jawom.
Bio je to moj prvi motocikl, Jawa 250, 1 cilindar, imao sam 13 godina, bio mi je poklon od oca, potpuno preuređen cestovni motocikl u motokros, stvar je bila negdje iz 1955. ali to nije pokvarilo zabavu, imao je kvrgave gume, širok motokros upravljač i otvoren auspuh, imao je više snage nego što sam ja kao neiskusan mogao podnijeti jahač, imao sam pune ruke posla s njim i naučio sam ga voziti u šumama Handelse i na stazi Gemert i vozio sam ga od sela do sela kroz šume Brabantse, to je bilo sasvim normalno u to vrijeme, sve dok ga jednog dana nisam vozio javnom cestom u Handelu i zaustavio me policajac, rekao mi je da moram pješačiti kući, inače će reći mojoj majci da sam uhvaćen na javnoj cesti, nisam se baš osjećao kao što sam to radio jer sam redovito dobivao novac za benzin od svoje majke da idem na jahanje, a kući sam išao pješice do Rooye Asch u Handelu. Jawa je bio vrlo poseban motocikl, mogli ste gurnuti ručicu mjenjača prema bloku motora i povući je prema gore, a onda je to bio kickstarter, kickstarter koji je imao posebnu značajku da ako upravljate ručicom mjenjača, i držite je pritisnutom, tako dolje ili gore, onda je to također bila nožna spojka koju također možete otpustiti, 1 ručica koja ima tri različite funkcije na motociklu, samo je Jawa to imala i ima, briljantan dizajn. Lijepa priča o ovome je; da je Jawa uzvratila prilikom startanja i to je bio opaki udarac, bila je kuka u mojoj tenisici, moj otac je to pogledao smijući se i rekao mi da nisam muško i da će mi on pokazati kako se to radi, rezultat je bio da je Jawa uzvratila i moj otac je katapultiran preko sedla, a njegova drvena klompa se prepolovila na dva dijela. Inace moja Jawa nije izdrzala zub vremena, lanac je puknuo i zapeo za okvir pa se odlomio zupcanik u mjenjacu i nikad nisam uspio naci novi za nju i sve je odneseno na staro gvozdje. Taj prvi motocikl mi se urezao u sjećanje poput sidra koje se nikako ne može otkačiti s morskog dna i odredio je moj daljnji motociklistički život i još uvijek vozim motor, doduše na elektropokretač, jer mi je lijeva noga još uvijek traumatizirana tom Jawom.
Takav novi Perak uopće nije loš!
Koliko bi ovako nešto koštalo?
Upravo sam pogledao; gotovo 7000 €! Pa, možda i nije. Upravo sam o tome razgovarao sa svojim Shadow750ACE, ali on se ne slaže.
Takav novi Perak uopće nije loš!
Koliko bi ovako nešto koštalo?
Imao dva CZ-a, 125 i 175 cc. Vozio se sa zadovoljstvom. zatim kaliforniju. upravljao divno i brzo, dok je vozio.
Dosta velika potrošnja za ovako mali motor, 350 ccm.
Očigledno, ljudi u zemljama bivšeg istočnog bloka bili su vrlo sretni posjedovati jedno od ovih lokalno proizvedenih vozila, baš kao što smo mi vezani za stara vozila…. bilo je to drugo vrijeme, a za mnoge i sretno vrijeme....
Imao sam nekoliko puta CZ 175 cv iz 1965. Dobar motor i također ekonomičan. Možda je logično da je DKW tehnologija korištena u JAWA i CZ. DKW je u to vrijeme bio veliki proizvođač motora i automobila. DKW je također bio dio Auto Uniona, koji je također uključivao Wanderer. Jednom sam čuo da JAWA označava Janusza Wanderera.
Ostalgie je prekrasan koncept: sve što je nekad dolazilo iza željezne zavjese i što se ovdje gledalo samo stisnutog nosa, sa ili bez osmijeha, sada se vraća na Istok po odraslim cijenama.
Jawas, Trabis, Wislas i PMZs; bivši građani Istočnog bloka padaju preko glave i nestrpljivo otvaraju novčanike.
Ludilo…