"Ne. Ostale vozače Harley-Davidsona samo pozdravljam.” 'Harley – Davidson' se izgovaralo tako da se čak čula i crtica (koju američki marketinški stručnjaci toliko drže). Bila je to takva primjedba u ugodno površnom, ali besmislenom razgovoru tijekom slučajnog susreta...
Pa taj pozdrav nešto zna, znaš! Nekada davno, 'mi' smo to činili jer smo bili mala skupina pomalo osiromašenih čudaka na nepouzdanim vozilima. Prepoznavali ste se i priznavali kao veseli do sumornih marginalaca. Pozdravili ste se iz bratstva i činjenice da ste trebali jedno drugo u slučaju kvara na putu.
Jer bilo je to vrijeme kada nije bilo garancija mobilnosti, ali je ipak bilo barem osnovnog tehničkog znanja. I koliko su uopće bili teški dvotaktni ili četverotaktni? Najviše tehničke domišljatosti i dalje je bilo u kontaktnim točkama. I uvijek si imao set takvih sa sobom. Zajedno sa svježim kondenzatorom, vodootporan pohranjen ispod prijatelja.
Ali loša sreća na cesti danas više nije tako česta. Ljudi imaju tendenciju isprazniti spremnik jer voze tako malo. Ali to nije loša sreća. Međutim, pozdravi su u zraku. Ako pogledam zadnjih deset godina, dočekan sam enormno puno puta. A budući da je motociklizam danas životni stil, za lijepih je dana vrlo prometan motociklistima koji voze više-manje istim poznatim lijepim rutama. Ako su u nadolazećem prometu, pozdravljaju vas. Danas, kada vas prestignu, često naprave onu gestu udarca desnom nogom, ritual zahvalnosti preuzet iz Francuske. Francuzi taj 'udarac' daju kao zahvalu vozačima koji su ih ljubazno pustili da prođu. Fundamentalisti ANWB-a često su svojoj domovini nakon francuskih praznika govorili da su šokirani agresivnim francuskim 'motardama': “Pretekli su nas i šutnuli!” Tako nesporazumi ulaze u svijet.
Pa se motoristi pozdravljaju. Zapravo, postoji pokret koji motocikliste vidi kao 'bratstvo'. Sva ta pozitivnost mogla bi vas jako usrećiti. U proteklih deset godina imao sam tri kvara na cesti. Jednom sa Suzukijem XV800 (ili je VX 800? nema veze. Ta stvar je imala kardan i bio je servisni motor) zbog prazne baterije zbog pokvarenog dinama. Mom starom debelom Guzziju je pukla guma u Oudenrijnu. A na bivšem ruskom trotočkašu kardan je izašao iz žljebova jer kardan i vozač nisu bili od čelika, nego od punjenog tijesta za kekse.
Sva tri puta uvjerljivo su me nebrojeno puta obišla 'braća' na 'biciklima'. Nitko od njih nije stao. U dva slučaja došlo je do prekida. Od strane vozača koji su prije vozili motocikle. Nažalost, nisu mi mogli pomoći.
Suzuki je startao spajanjem baterije na dupli punjač Pomoći na cesti. Baterija se znojila od pojačala za punjenje, ali bilo je dovoljno snage u njoj da nas odvede do matične baze sa cijelom stvari. Na povratku kući dočekali su me motoristi.
U Oudenrijnu Služba za pomoć na cesti nije htjela učiniti ništa u vezi s probušenom stražnjom gumom jer smo stajali preopasno. Pozvao je vozilo za vuču. Nakon još sat vremena čekanja (motociklisti u prolazu veselo su me pozdravljali dok sam stajao iza udarne barijere) stiglo je vozilo za prijevoz. Guzzi je utovaren i istovaren na potpornoj točki. Ostavili su me na autobusnoj stanici. Sutradan sam dogovorio još jedan kotač. Vratio sam se u jaslice Pomoći na cesti za izgubljene motocikle s tim kotačem javnim prijevozom. Kotač s probušenom gumom vraćen je kući iznad palube. Na putu kući nisam dočekan. Bilo je to radnim danom. Padala je kiša. Na putu nije bilo braće.
To što se nitko ne usuđuje stati kod pokvarenog Urala je strah od hladne vode. Pozvonio sam na vratima kuće na putu koji je tako ugodan za motoriste i pitao ih imaju li bušilicu. Bio je jedan. Nakon kratkog objašnjenja dopušteno mi je posuditi ga, uključujući produžni kabel od 20 metara. Čahura vozača i kardanska osovina su probušeni od 8 mm. Provukao sam M8 vijak kroz tu rupu. Na vijak je postavljena matica. Vraćanje predmeta. Dobivanje kave. Hvala obitelji Borenuitleen. hop! I vozimo se opet!
U međuvremenu je napravljeno dosta kilometara bez problema. I opet sam vrlo često pozdravljan. Ali pozdravljanje drugih motociklista (natrag)? To radim samo izvan sezone. Ili kad mirno voze klasični auto. Jednostavno zato što čak i mahanje može biti previše porazno.
Ali što ako vidim nekog s lošom srećom? Onda stanem
Čak i ako je to samo pitanje je li nesretna osoba već pozvala pomoć.
Zaustavljam se zbog zaglavljenih vozača, barem ako ne odbiju pomoć sretnim osmijehom i podignutim palcem govoreći 'to je već riješeno' ili ako je pomoć na cesti već tu.
Nedavno je u trgovačkom centru bila zaglavljena mini Toyota čiji je starter govorio samo "krrrrr". Baterija je bila potpuno prazna. Dok je moja supruga otišla sama u supermarket, ja sam se vratio do vrlo lijepog gospodina s Toyotom i pitao ga mogu li mu pomoći upaliti je. Na licu mu se pojavilo "pomoć, što sad?" na 'happy mode' Na upit se pokazalo da je vozio jako malo, nakon čega se baterija (sada kada je zima) jako ispraznila. Naš Ford s predećim izvorom energije, spojenim premosnim kabelima, pustili smo da odstoji minutu i onda je Toyota krenula. Hodaj odmah. S mojim savjetom u džepu da spoji bateriju na punjač za cijeli dan, odvezao se kući nakon što je samouvjereno poslušao savjet i nakon riječi zahvale.
Prije tri godine, dječak s Aprillia 79T racerom potpuno je stao na A2. Bez svjetala za opasnost, to bi bila neizvjesna situacija na tom mjestu. Parkirao sam svoj R1150R iza nasukanog vrhunskog talijanskog sportaša i upalio svjetla opasnosti. Dječakova priča dala je jasnu sliku. Pojačivač paljenja je jednostavno otkazao. Sada kada je stajao 20 minuta, postojala je realna šansa da stvar opet 'zaklati', pa smo odlučili potražiti mir i tišinu na sljedećem izlazu i dogovoriti 'repatrijaciju' u rodni grad. S modelom 1150 kao pozadinom, mirisni 2-taktni motor uspješno je vraćen u život. Taman smo stigli do izlaza, jer je nizbrdo, daleko od autoceste na izlazu, tvornica iskrica očekivano opet prestala s radom. Iako se nije dalo popraviti, dobro djelo je ipak učinjeno.
O tom pozdravu. Oh dobro, rado ću se poigrati ako se i druga strana poigra. Međutim, kada susrećem drugog vozača Harleya koji nosi Stahlhelm, šal preko usta i nosa i pohvaljuje se na 'tečaju osposobljavanja za ljutiti izgled' dok on odgovara pozdravom koji međunarodno znači 'jebi se čovječe', moj palac i prsti refleksno se sklope u mojoj ruci koja maše, osim srednjeg prsta. To mi omogućuje da odmah komuniciram na istoj razini s drugom stranom. Evo ga opet.
Mašem samo zimi kad je mraz ili kad pada kiša (a onda i ljeti). Ne stajem više, tu modernu stvar ionako ne možeš popraviti. Ako je stari leš, onda da, prestat ću.
I jos nesto, ako te ANWB ostavi u Motoport Rotterdam s probusenom gumom, NECE ti pomoci, iako su imali unutrasnju gumu na stanju. Bilo im je dopušteno da zadrže svoje BB, imao sam neke zalihe za krpanje sa sobom….
Odjednom je slavina za gorivo imala tri položaja: zatvoreno, zatvoreno i neotvoreno.
nije od čelika, već od punjenog tijesta za kolače.
Volio bih da sam tako kreativan s riječima, lijepo djelo za čitanje.
I dobro, maše.
Nažalost, više ne vozim motocikle dovoljno da bih imao iskustva s tim.
Primjećujem da kad se vozim moped turom, motociklisti me pozdravljaju prijateljski, sviđa im se.
Biciklisti pak nakon trećeg dvotaktnog zaveslaja imaju tendenciju stisnuti nos i sl., čak i ako vjetar puše u potpuno suprotnom smjeru, pa sigurno ne primjećuju ništa od tih užitaka.
(Imam zračnu sirenu na mopedu posebno za njih, živio 12v napon na mopedu 🙂 )
Zračnica, sajla za gas i sajla kvačila. Uvijek korisno!
Stajem uvijek, čak i zbog zaglavljenih vozača..
Čak i ako sve što mogu učiniti za njih jest telefonirati, barem ću zaraditi svoju značku 'Dobro djelo' za taj dan.
Većina motociklista vozi moderno, a moderna tehnologija može biti prilično zastrašujuća za nekoga tko zna baratati samo čekićem i odvijačem.
To je i razlog zašto mnogi moderni motociklisti više ne mogu petljati i poslušno predati novčanik u garažu ako je nešto petljano na njihovom vozilu.
Zaustavljanje nema smisla za ovu mašuću braću, jer ne mogu učiniti ništa više od pronalaska goriva ili gumba za pokretanje.
To se zove evolucija.
Smješkajući se posramljeno dok namještate kontaktne točke, ali osjećate se ljutito jer ne razumiju što zapravo radite.
Dobro ..
Ostajemo zadivljeni. Ali zadovoljan
VX800, imao sam ga i ja.
E se činilo talijanskim..
Stvar je bila nasljednik starog Z1000.
Samo se popnite na nasip u dvorištu i krenite.
Kad prvi put vozite u zavoju, pričekajte da auto reagira kako biste znali gdje je granica.
Sav od željeza do temelja, očito je došlo do evolucije u izgradnji okvira između VX90 iz 800-ih i Z1977 iz 1000.
Taj Z1000 je imao okvir od kuhanih špageta u odnosu na VX800.
Jako sam se zabavio s tom stvari..
Vremena su se promijenila. I ne uvijek poboljšana
Prepoznatljivi Dolf, jednom prilikom na povratku s motocikla na Hondi CB 750 K6 pukla mi je sajla za gas i krenuo s isključenim sajlama. Prošlo je mnogo motociklista, ali nisu htjeli stati to mahanje se tiče, od toga te ponekad zaboli ruka, ali nastavit ću tako.