Klasici ne ostaju često u Nizozemskoj.
Klasici često prelaze granicu. To se zna. Za neke trgovce između 80-90% prometa dolazi iz raznih stranih zemalja. Za to postoji objašnjenje.
Nizozemski klasični svijet procvjetao je rano. Ovdje je već bilo živo zanimanje i novac za klasike dok su se te stvari u ostatku Europe i SAD-u još uvijek smatrale starim stvarima.
U to su vrijeme nizozemski entuzijasti i trgovci donosili kontejnere i kamione pune klasika iz svih zemalja u kojima te stvari nisu vrijedile ništa za slavno 'malo'. Poznati - sada već umirovljeni - vozač kamiona poveo je sa sobom barem jednog Laverdu ili Benellija na svako putovanje natrag u Nizozemsku. Tamo ga je kupio za nekoliko stotina guldena. Isto tako, ovdje je sada više DS-ova nego u Francuskoj. Ali i od švicarskih Moto Sacochesa i svih vrsta drugih nacionalnih marki, malo je toga ostalo iza kuće. To se odnosi i na slavne proizvode nekada ponosne belgijske automobilske industrije.
Klasici su dolazili sa svih strana
Veliki hitovi stigli su naravno iz stranaka bivše vlade Harleys iz Grčke i zemalja Srednje Amerike. Bande su dolazile iz bivših britanskih kolonija Triumphs, Lekcije o utakmicama i Ariels. Cijeloj Francuskoj oduzeta je i povijesna baština motocikala. Mnogi njemački klasici našli su put do Nizozemske. Tako dalje i dalje.
A u međuvremenu su ljudi u svim tim zemljama došli do tužnog zaključka da su prodali svoje nasljeđe. I sada žale, a svaka zemlja sada želi svoje klasike. I dolaze ovdje po njih. A i za to žele platiti puno.
90% za izvoz
Primjerice, bili smo na nizozemskim motociklima Lion u Grubbenvorstu, gdje 90% trgovine ide u sve moguće strane zemlje. Obično sve lijepo sortirano prema zemljama podrijetla.
Jedina većina koja se stvarno traži svugdje su vrlo rani motori. I ti se rijetkosti tada prodaju u svakoj ploči.
Stoga bismo trebali ići u kupovinu ovih praznika.
U suprotnom, ovdje neće ostati nikakvi klasici!
