Kawasaki 250 S1 – Dimni signali iz Akashija

Šezdesete i sedamdesete nisu bile za one sa slabim srcem. Pogotovo ne u Japanu, gdje su se veliki brendovi borili s vrištećim dvotaktnim motorima. Suzuki je imao svoj T20, Yamaha svoju YDS seriju, a Kawasaki? Smislili su nešto što je sve oduševilo: trocilindrični motor.

Fotografije: Hans Smid

Od aviona do cendrava

Kawasaki je tada još uvijek bio pomalo grub. Tvornica koja je također proizvodila brodove, vlakove i podmornice, ali je odjednom odlučila da su i motocikli zabavni. U početku je bilo besramnog petljanja s britanskom BSA tehnologijom (W1, sjećate se?), ali ubrzo je gas bio potpuno otvoren za nekonvencionalne dvotaktne motore.

Godine 1963., prvi pravi Kawasaki stao je na vlastite noge: B8 od 125 ccm. Taj mali nestaš odmah je osvojio cijelo prvenstvo u motokrosu. Bio je to početak nečeg većeg. Mnogo većeg, što je postalo jasno kada se H1 Mach III pojavio 1969. godine. Trocilindrični motor od 500 ccm koji je išao toliko brzo da su mnogi mladići pričali o njemu na hitnoj.

Mala trojka koja je obavila veliki posao

Nakon H1 i još divljeg H2 Mach IV, bilo je vrijeme za nešto blaže... barem na papiru. Godine 1972. stigao je 250 S1. Najmanji trocilindrični motor iz Akashija, ali i dalje snažna zvijer. Trostruki Mikuni rasplinjač, ​​upravljivih 155 kilograma i zvuk koji bi zaustavio čak i najrazboritijeg susjeda u njihovom vrtu.

Dizajn je bio progresivan: elegantan stražnji kraj s integriranim stražnjim svjetlom, prednji blatobran koji je visio izravno s vilica. Nema više nosača; to je bilo zastarjelo. A u kokpitu? Sve uredno smješteno u dva velika sata, baš kao što bi trebalo biti početkom 1970-ih.

Uživanje u vožnji s tragom dima

Svatko tko ga je ikada upalio neće ga zaboraviti. Tri cijevi straga šire miris koji izmami osmijeh svakom ljubitelju klasičnih automobila: ulje, benzin i uspomene iz djetinjstva pomiješane zajedno. S1 nije bio zvijer poput svojih braće 500 i 750, ali je bio najupravljiviji. Glatko je mijenjao brzine, iznenađujuće glatko radio u praznom hodu i mogao se voziti skroz do ruba u zavojima.

Do otprilike 6000 okretaja u minuti, pristojno se povinovao. Zatim su se vrata otvorila. Motor je zazujao, dim se uvijao, a pokazivač goriva je počeo odbrojavati. Zabavan motor par excellence.

Od pušača do klasika

Godine 1973. započela je naftna kriza i zabava se polako ugasila. Propisi o zaštiti okoliša, učinkovitost goriva i četverotaktni motori preuzeli su primat. Ali 2024. godine s obnovljenim poštovanjem osvrćemo se na to doba. 250 S1 podsjetnik je na vrijeme kada je vožnja motociklom bila pomalo gruba, pomalo opasna i prije svega zabavna.

Svatko tko danas uspije pronaći uredan S1 neće imati samo dio tehnološke povijesti, već i motocikl koji širi miris slobode pokretanjem kickstartera.